Rajko Grlić rođen je u Zagrebu 1947. godine. Potječe iz obitelji intelektualaca koji su bili angažirani u NOP-u. Nakon rata otac i majka su mu bili zatočenici Golog otoka. Po povratku iz zatočeništva obitelj je živjela u teškim životnim okolnostima. Otac, Danko Grlić, društveno je rehabilitiran kada je 1959. na poziv Miroslava Krleže počeo raditi u Jugoslavenskom leksikografskom zavodu. Danko Grlić bio je hrvatski marksistički filozof, pripadnik praxisove škole mišljenja i profesor na Zagrebačkom sveučilištu. Majka, Eva Grlić, potječe iz židovske obitelji, koja je tijekom NDH bila proganjana te je veći dio njezine obitelji deportiran. Sudjelovala je u NOP-u od ’42. 50.-e godine zatočena je kao politička zatvorenica na Golom otoku gdje je provela tri godine. Rajko Grlić odrastao je u obiteljskom okruženju koje je zagovaralo lijeve ideje, te se obitelj  u odnosu na službenu politiku SFRJ, često nalazila u opoziciji. 1967 Grlić postaje student režije na FAMU, Akademiji umjetnosti - Fakultet za film i televiziju, u Pragu. Tokom sovjetske okupacije Čehoslovačke, Grlić je bio član štrajkačkog odbora na FAMU. Neki od njegovih filmskih radova bili su zabranjivani u SFRJ. Jedan od zabranjivanih radova je I jednosatni TV dokumentarac snimljen 1969. Svaki čovjek je dobar čovjek u hrđavom svijetu. Nakon raspada Jugoslavije, uslijed prijetnji i neprihvaćanja društvenih struktura koje su došle na vlast u Hrvatskoj, sa obitelji napustio zemlju. Otad živi u Americi.