Rajko
Grlić rođen je u Zagrebu 1947. godine. Potječe iz obitelji intelektualaca koji
su bili angažirani u NOP-u. Nakon rata otac i majka su mu bili zatočenici Golog
otoka. Po povratku iz zatočeništva obitelj je živjela u teškim životnim
okolnostima. Otac, Danko Grlić, društveno je rehabilitiran kada je 1959. na
poziv Miroslava Krleže počeo raditi u Jugoslavenskom leksikografskom zavodu.
Danko Grlić bio je hrvatski marksistički filozof, pripadnik praxisove škole
mišljenja i profesor na Zagrebačkom sveučilištu. Majka, Eva Grlić, potječe iz
židovske obitelji, koja je tijekom NDH bila proganjana te je veći dio njezine
obitelji deportiran. Sudjelovala je u NOP-u od ’42. 50.-e godine zatočena je
kao politička zatvorenica na Golom otoku gdje je provela tri godine. Rajko
Grlić odrastao je u obiteljskom okruženju koje je zagovaralo lijeve ideje, te
se obitelj u odnosu na službenu politiku
SFRJ, često nalazila u opoziciji. 1967 Grlić postaje student režije na FAMU,
Akademiji umjetnosti - Fakultet za film i televiziju, u Pragu. Tokom sovjetske
okupacije Čehoslovačke, Grlić je bio član štrajkačkog odbora na FAMU. Neki od
njegovih filmskih radova bili su zabranjivani u SFRJ. Jedan od zabranjivanih
radova je I jednosatni TV dokumentarac snimljen 1969. Svaki čovjek je dobar čovjek u hrđavom svijetu. Nakon raspada Jugoslavije,
uslijed prijetnji i neprihvaćanja društvenih struktura koje su došle na vlast u
Hrvatskoj, sa obitelji napustio zemlju. Otad živi u Americi.
Rajko
Grlić po zanimanju je filmski režiser i scenarist. Studirao je u Pragu od 1967.
do 1971. godine, uronjen u intelektualna i politička previranja tadašnjeg
Praškog proljeća kao član studenskog štrajkačkog komiteta Praškog univerziteta
u vrijeme sovjetske okupacije.